Šetnja u prirodi i boravak na suncu opušta

You are currently viewing Šetnja u prirodi i boravak na suncu opušta

Poludjeću. 

Stojimo ispred ove kuće vec 25 minuta i raspravljamo se. Ona radi yogu na kamenu. Povremeno napravi pauzu samo da uskoči u blato. Sinoć je padalo.  Ko god prođe dobaci: “Jao što je slatka!” Pokušavam da je ponesem ali otima se. Nije lako boriti se protiv 17 tvrdoglavih kilograma (igra riječi).

Namazala sam lice nekom, ko fol, dobrom kremom za sunce, ali izgleda da nije dugo opstala na ovom izmučenom, neispavanom i znojem okupanom, licu. Prilazim joj s leđa i uzimam je u ruke u namjeri da istrajem u borbi ovaj put. Odnijeću je do kuće pa makar crkla! Izgleda da ću uspjeti. Jednom rukom nosim nju a drugom njena kolica. Ona se migolji! Počinje borba! Ne vjerujem svojim očima! Kao da ima 4 ruke i jos toliko nogu! Bacam kolica da zadržim nju u svom naručju. Koračam prema kući sigurna u svoj korak i snagu svojih bicepsa. Žilava je! I jaka! Jednim spretnim potezom svoje treće ruke (čini mi se) povlači mi suknju ka gore i zadiže je iznad kukova! Sijevaju gaće! Moje!!! Spadaju mi naočale sa lica i ceger sa ramena. Pokušavam da izvučem suknju iz njene čvrsto stisnute šake. Bezuspješno. Što više vučem ona je sve čvršće drži i povlači ka gore! Poražena shvatam skinuće mi je preko glave tu, odmah pored glavne ceste. U panici sjedam na trotoar. Osjećam da mi suze naviru na oči. Prolazi jedna žena sa psom. 

Sa osmjehom mi dobacuje: “Jao što je slatka”!

Razguli i ne pristaj mi na muku…

Napisala Vedrana Vodopivec
juni, 2021