Ako hoćeš da me vidiš nasmijanu dođi mi u proljeće

You are currently viewing Ako hoćeš da me vidiš nasmijanu dođi mi u proljeće

“Kada je najbolje da vas pozovem”, upitala je.

Htjedoh da joj predložim da me zvrcne ranije, dok moji spavaju a ja u miru kujem mega planove za predstojeći dan. Jutros je to bilo oko 5:57. Posmatrala sam izlazak sunca i razmišljala šta da radim sa tolikom energijom koja se, nekim čudom, nagomilala u meni preko noći. 

“Pozovite me sutra, ranije”, predložila sam joj.

“Dobro, onda čujemo se oko 10 sutra, kada se probudim, protegnem kapke, je li prerano?”

“Ne, nije prerano. I meni tako odgovara. Čujemo se.”

Čuj oko 10, pomislila sam kada sam završila razgovor.  Kod nas su do 10 servirana dva obroka i jedna užina, obavljena jutarnja online nastava i prijepodnevna šetnja sa klincima.  Tata je okrečio onaj zid koji je Ivana umazala markerom dan prije. Nakon toga je pokosio travu i ofarbao ogradu. Ja sam oprala i složila dvije mašine veša. Ručak je skoro gotov. Obavljena je i manja seoba: Milena je opet odlučila da se preseli kod Sofije u sobu, pa sam joj pomogla da prenese svoje najbitnije stvari… Cuj “prerano”…

Čuli ste za proljetnu groznicu? Da li znate šta je to? Proljetna groznica je buđenje iz zimskog sna – eto to je to, ukratko. Naučno je dokazano da dan i noć tj: svjetlost i tama utiču na naše raspoloženje i na količinu energije kojom raspolažemo. Melatonin, hormon spavanja, kojeg takođe zovu i hormonom mladosti, se luči noću. Što se mene tiče, ja više volim dan jer sam po prirodi energična osoba. Dajte mi dan i ja neću mirovati. Noć me plaši. Mirovanje me užasava jer podsjeća na bolest. Ja sam ona koja bi išla na spavanje u 9. Nema sunca – nemam onda šta da tražim. Idemo na spavanje. Ako se slavi Nova Godina ostaću do 10. Neću da ispadnem loše društvo. Ludovaćemo, što da ne? Sve do 10. Možda izdržim i do pola 11. 

Roditeljstvo mi je malo uticalo na hormon mladosti. Primjećujem sve dublje brazde na svom licu. Dvoje od naše troje djece su šišmiši.  Ne vole ići u krevet ranije. Mislim, odu oni, ali ne spavaju. Čitaju knjige, krišom, ispod pokrivača. Nekada se izborim protiv toga, a nekada se pretvaram da ništa ne primjećujem. U borbi uspavljivanja oni uvijek pobjeđuju. Ja prva popustim – zaspim. Kontam, pametniji popušta…

Većinu svojih pjesama napisala sam u proljeće. Ivana je voljela da drijema u kolicima i meni je to savršeno odgovaralo jer sam i ja uživala u našim popodnevnim šetnjama. Opijena sunčevim zracima i čistim vazduhom ona bi nakon svake šetnje dugo spavala. Ja bih onda sjela na neku klupu u parku, izvukla svoju svesku i olovku i pisala. Sve me je inspirisalo: sunce, vazduh, moje dijete koje je mirno spavalo u kolicima. Posmatrala bih njene rumene obraščiće i slušala je kako diše. Nekada sam, preplavljena nekom čudnom emocijom i neobjašnjivim zadovoljstvom, osjećala kako mi suze naviru na oči. Stihovi su se nizali. Iz naših šetnji često sam se vraćala smirena, zadovoljna, umorna a svježa, iscrpljena i energična u isto vrijeme. Ali srećna. Uvijek srećna.

Volim proljeće. Proljeće je sinonim za pisanu rijec, sliku i pjesmu. Proljeće je okidač za ljubav, smijeh i igru. 

Radujte se suncu. Evo izlazi. Danas doduše nešto kasnije, u 6:15. 

O Mladosti


Ukrotiti nećes,
Ni silom, ni hvalom,
Te vatre što gore
Mladalačkim žarom.


Ni njihova srca,
Što ko vjetri ludi
Vrtoglavo upravljaju 
Razigranom ćudi.

                     Vedrana (napisano u proljeće, 2021)

Napisala Vedrana Vodopivec

juni, 2021